BLOG
O odgajanju djece
Nedavno je naš prvorođeni napunio cijelih 16. Mali korak u njegovom odrastanju, ali ogroman za moju rekapitulaciju o njegovom odgoju. Zapravo, da budem posve iskrena: ključan za rekapitulaciju o odgoju djece generalno – bilo da su prvorođeni ili su došli kasnije.
Što vas točno može pripremiti na odgoj novih, malih bića koje donosite na svijet? Iskustva s roditeljima kojih se vi sjećate? Ne bih rekla. Vremena se mijenjaju i, ma kako to nama teško padalo, uvijek će postojati taj jedan trenutak u kojem izgovorimo: „Kad sam JA bila tvojih godina...“, iako smo se zaklinjale da tu rečenicu naših roditelja nikada nećemo ponoviti. Ili možda svi ti članci o trudnoći i roditeljstvu koje ste, uzbuđeno i gorljivo, pročitale u prvim mjesecima trudnoće? Ma ne.
Ti članci nas (možda) nauče kako promijeniti pelenu, kada početi sa dohranom i za koje se didaktičke igračke odlučiti. No, nikako nam ne smiju i ne mogu biti ultimativni vodič kroz roditeljstvo, jer takav vodič zapravo mi sami pišemo. Još i danas, a tome je evo već skoro 17 godina, pamtim posve slučajan članak na koji sam, kao radoznala mlada mama, naletjela. Radilo se o, u to vrijeme silno popularnom, „Pitanja & Odgovori“ članku u lokalnim novinama. Pitanje postavljeno pedijatru je bilo: „Trudna sam 26 tjedana. Kada trebam početi s angažiranim odgojem djeteta?“.
Odgovor je bio kratak: „Već ste zakasnili.“. Sa prvorođenim sam razgovarala od trenutka kada je bio tek crtica na testu trudnoće i do danas nismo prestali pričati. Odgovorno tvrdim da sam odgojila sjajnog mladog čovjeka i vrlo sam sklona misliti da je tome tako upravo zbog naših razgovora. Izvjesno sam vrijeme mislila da sam ispravila sve greške svojih i inih roditelja tako što sam dopuštala da jede ono što poželi ili spava kad on to želi, ali sam uskoro shvatila da nije bit u tome. Suština naših roditeljskih metoda bi se trebala svoditi na slijedeće: mi smo tu da, onoliko koliko umijemo i u istinski dobroj volji, pomognemo klincima da dođu do svojih vlastitih načina razvitka i razmišljanja.
Sve preko toga je, oprostit ćete, nametanje.
Stojte mi dobro, drage moje, do slijedećeg pisanja!
